Stotine migranata u kampu Lipa nadomak Bihaća konačno su dobili pristup vodi. Naša ekipa ušla je unutar i zabilježila situacija unutar šatora. Grijanje, električna energija, sve je trenutno u funciji. No, nekolicina migranata u okolini Velike Kladuše i dalje žive u snijegu, blatu, na otvorenom.

Bilo ih je desetine. Javnosti poznato šatorsko naselje u nadomak Velike Kladuše se prije nekoliko mjeseci prostiralo duboko u šumu. Danas ih je ovdje tek sedmerica. Svi iz Bangladeša. Ostali su izmješteni u Miral.

“45 ljudi je neki dan odvedeno u kamp, mi smo ostali. Ja nisam htio ići. Problemi u kampu. Meni je ovdje dobro, ljudi mi pomažu. U kampu se Pakistanci i Afganistanci uvijek suprotstavljaju nama iz Bangladeša, problem je to veliki. Sretnija sam ipak ovdje”, priča Muhabetrulah iz Bangladeša .

Najteže im, kažu, padaju ekstremno niske temperature, ujutro i navečer. Jako je teško ugrijati se. I pored većih količina drva koje konstantno odnekud migranti donose. Dok smo boravili s njima, zapalio se jedan od imptoviziranih šatora. Slučajnost ili namjera, nisu htjeli otkriti.

Na ovom mjestu ništa nije jednostavno, zbog toga je tu i ovo uže, snijeg, led, blato, kako bi spriječilo, eventualno ublažilo pad.

Stotinjak kilometara dalje, u kampu Lipa, situacija značajno bolja. Nakon problema na terenu, konačno je osiguran dotok vode. U funkciju stavljeni toaleti, sanitarija.

U šatore u koje smo ušli, prilično toplo. Migranti su unutra raspoređeni uglavnom po osnovu toga odakle dolaze. U ovom šatoru boravi oko 30-ak Pakistanaca. Razgovarali smo s 25-godišnjim Osmanom. Kaže – sada je sve ovdje mnogo bolje.

“Mnogo sam sad zadovoljniji, sada nam je sve obezbijeđeno, struje ima, imamo svi krevete, madrace. Mnogo smo problema imali zbog toga što nije bilo električne struje proteklih dana, vode, sada je dobro. Sretniji sam sada”, ističe Osman.

“Mnogo je bolja situacija, u odnosu na proteklih nekoliko sedmica, sada imamo u šatorima grijanje, šatori su dobri, vidite da ima i struje, hrana je isto uredu, sada imamo i vodu, toalete”, dodaje Seklen iz Pakistana.

Neki spremaju hranu, drugi šetaju, treći razgovaraju, slušaju muziku. Zatekli smo, možda i prvi put do sada, migranta iz Nepala. Odvojili smo ga od igrica koje je sa svojim prijateljima igrao u šatoru.

“Kartamo se, igramo neke igre s kockicama i kartama, kao kockanje, nema problema između nas u šatoru. Mi se dobro slažemo. Ranije su neki drugi znali praviti probleme zbog punjenja mobitela, ali sada toga više nema”.

Jedan šator za Crveni križ, kontejneri za pripadnike Službe za poslove sa strancima koji dežuraju 24 sata svaki dan, u smjenama. Šator za ljekare koji posjećuju Lipu. Ovoga puta, umjesto međunarodnih donatora, država je preuzela konrolu nad situacijom.