Tony Birtley: Ne možemo porediti Buču sa Srebrenicom

Vijesti 04. apr 202209:49 > 12:21 1 komentar
N1

Ratni reporter Tony Birtley je prvi strani reporter koji je ušao u Srebrenicu u martu 1993. godine. Bio je proganjan kako bi ga zaustavili u objavljivanju priča.

Birtly je uspio upozoriti svijet na strahote i zločine koji su se događali u Srebrenici. Danas je u Sarajevu povodom rođendana grada Sarajeva zajedno sa svojim kolegama iz cijelog svijeta.

Kakav je osjećaj vratiti se u Sarajevo?

Ja sam sretan jer sam upoznao mnogo dobrih ljudi i imam lijepa sjećanja na njih. Upoznao sam i one loše, i još se sjećam boli koje je preživio ovaj grad, kao sad Ukrajina.

Da li su sjećanja na Srebrenicu intenzivnija ili blijede?

U Srebrenici sam proveo dvije godine. Bilo je teško iskustvo, slike smrti i patnje. Na dan otvaranja muzeja u Potočarima poklonio sam svoje fotografije. Kada sam ih opet vidio bio je užasan osjećaj. Sjećanja na Srebrenicu su snažna i nisu svakodnevna, ali me ona nikada nisu napustila. Na njima su heroji grada, patnje građana koju si išli dalje sa svojim životima. Moji snimci su zaustavili samo dvije godine Srebrenice. Danas su je svi napustili.

Kako je bilo izvještavati iz Srebrenice?

Bio je tu dug put. Čuo sam jedan izvještaj Alije Izetbegovića i krenuo sam. Putovao sam tri sedmice, preko Kladnja, pa helikopterom. Prolazilo smo zasjede, svakog dana gledao uništavanje. Bilo je pitanje kako materijal prebaciti  i pokazati svijetu šta se događa. Jedan od dva helikoptera u kojem sam se vozio je srušen. Osam mojih prijatelja je poginulo na zadacima.

Ima li ste prijetnje zbog vašeg materijala. Nisu željeli da se objavi?

Ja se nisam plašio za život. Nisam očekivao da ću poginuti, ali sam htio ispričati snažnu priču. Evo, Ukrajina, ako ne odete tamo, nećete znati istinu o zločinima. Novinari ne dolaze do tih mjesta.

Svijet je saznao o Srebrenici zbog vaših izvještaja

Ja sam pričao ono što sam vidio kao izvještač. Postao sam subjektivan. To je patnja i nisam govorio o politici, već o običnim ljudima. Ne možete svakog dana vidjeti kako se ubijaju civili i djeca. Kada gledate kroz kameru, to je crno – bijelo, kada se kamera ugasi, to je samo krv i patnja. Interesantno je znati da je jedini način komunikacije bio radio u Sarajevu. Srbi su prijetili da će mu ubiti.

Materijal sam slao preko UN konvoja. Nekada bi s njima komunicirao na portugalskom, kako me Srbi ne bi razumjeli. Među tim materijalom je i snimak na kojem jedan dječak umire u naručju kanadskog vojnika. Ja sam tome svjedočio i to me proganja. UN nije mogao ništa uraditi, bili su bespomoćni. Nikoga nisu mogli evakusati. Sjećam se daidže tog dječaka koji ga je preuzeo. Žalosno. Ni Morion ni UN nisu mogli nikoga zaštiti. Sjećam se napada na UN konvoj, Srbi su mogli raditi šta god žele.

Danas imamo užasne scene Buče u Ukrajini. Porede je sa Srebrenicom?

Bosna je imala embargo na oružje. Srbi su imali oružje, Bosanci nisu imali ništa. Osam hiljada mrtvih muškaraca, neke od njih sam lično poznavao. Ne može se Buča porediti sa Srebrenicom. Buča pokazuje da je Bosna ostavljena i da nije diobila pomoć. Ukrajina je ima za sada. Kraj rata u BiH je bio politički čin Bila Klintona, a nikako moralni.

Marlboro kao poklon

Tri puta sam bio ranjavan ali sam se opet vraćao. Doktor u Srebrenici, Nedžad Mujkanović, bio je heroj. Meni je dao prednost nad ranjenim Bosancima. Spasio mi je nogu i obećao sam pokloniti šteku Marlbora. Kasnije sam mu i donio.

Da li ste imali dilemu kada ste bili svjedok u Hagu?

Ne, Tribunal je pokuša da bude pravedan i da obuhvati obje startne u procesu. Nisu imali pravu sliku i često su mi postavljali čudna pitanja. Kao u slučaju Nasera Orića, koji je na kraju i oslobođen. Na kraju su neki i kažnjeni i mislim da je na kraju Tribunal uradio dobar posao.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare